Snovima

26.12.2009., subota

Sretan vam Božić...

.. svima.. i sretnima.. i slomljenima kao ja.. i razdraganima ljubavlju i onima kojima ljubav fali..
I onima koji su u oskudici.. i onima koji imaju...

Takav je ovo život.. kratko traje; tek danas shvatiš da je sve ovo jučer prošlo kao u svega nekoliko minuta.. i sve tako brzo, nezaustavljivo prolazi.. Trunemo, umiremo, to je naš put.

Što nam drugo preostaje.. nego nadati se nebu?



Matej 4-16
"narod što je sjedio u tmini
svjetlost vidje veliku;
onima što mrkli kraj smrti obitavahu
svjetlost jarka osvanu"


Izaija 9 -
5Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na plećima mu je vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni. 6Nadaleko vlast će mu se sterat' i miru neće biti kraja nad prijestoljem Davidovim, nad kraljevstvom njegovim: učvrstit će ga i utvrdit u pravu i pravednosti.
- 18:12 - Komentari (5) - Isprintaj - #

09.12.2009., srijeda

Prošlost - sadašnjost..

Pozdrav svima. Evo opet pišem. Nekako se gubim sve više i više u zadnje vrijeme. Osjećam se kao da me vrijeme pregazilo. U ljubavi nemam i dalje sreće.. kao da mi ide još teže i još teže. 26 godina i nikad ne imati ozbiljnu vezu.. znate li koga, osim mene?
Svi su mi koji su vidjeli pjesme rekli da su jako dobre.. a nekoliko njih i da ne znaju nikoga tko ne može naći ljubav poput mene, sa 26.. Znate li vi?
- 20:28 - Komentari (4) - Isprintaj - #

07.11.2009., subota

Raskrižja života

Nova pjesma.. ne volim vikende.. podjsećaju me.. daju mi da razmišljam..


Raskrižja života

Sreli se ljudi
Na pola puta

I put se rasijekao, u vremenu
Nakon vremena
Sve tu je, kako je i bilo
oduvijek

Bez ljudi, bez puta
Samo prolaznost živa

Puti su se sijeki,
izlijevale su se rijeke,
prolazilo je sve; samo raskrižja
ostajala su

Nakon vremena,
nije više ničeg bilo
Sve to tu je, kako je i bilo
oduvijek
- 14:33 - Komentari (6) - Isprintaj - #

01.11.2009., nedjelja

Luzer

Koji sam ja luzer, ne mogu vjerovati. Jednostavno ne mogu. Sad je 4:54 ujutro, a ja ovo pišem. Baš sam se iz vana vratio. Imam 26 godina, brdo ljudi su mi prijatelji, a jednostavno nikako ne mogu naći ono što jedino tražim - curu, ljubav. :( Godinama to tražim. Ne znam više što da radim. Nikad nisam bio u ozbiljnoj vezi, užasno sam usamljen. Tako sam usamljen, tužan i utučen. Toliko jako trebam ljubav a nje nema.. pa ne mogu više ovako. Vani curama ne mogu prilaziti, jednostavno ne mogu, takva je užasna, OGROMNA kočnica u meni. A 26 mi je godina.. ne znam, ne znam više kako dalje. Najradije bi da me nema, mrzim ovaj svoj prokleti život, mrzim što sam se rodio kad je sve ovako ružno i prokleto, mrzim sve, jer sve mogu imati, i imam sve, no jedno nemam, a to jedino želim. Pa kad ću ja pronaći svoju ljubav. Pa KAKO ću ju pronaći. Toliko ljudi upoznatih preko neta, toliko izlazaka, već godinama; a ja ne mogu pristupati normalno nepoznatim curama, zbog te kočnice, koju nitko ne razumije, nego ju svi osuđuju kao da ja mogu upravljati njome. A ne mogu, ne mogu kako bih htio, te svoje emocije kontrolirati - KUNEM vam se Nebom za koje živim. Toliko tužnih pjesama sam napisao.. sve će to, propasti jednom zauvijek, nitko ih nikada neće vidjeti, kao i ovaj prokleti usamljeni život. Tolike sretne ljude danas vidim vani (ponovno), sa svojim sretnim licima, u zagrljaju sa osobom koju vole. A ja to nikada ne mogu imati; ma mogu pitati neku curu nešto, pa kad mi odgovori dalje ne znam, i depresija mi sruši svu nadu. Toliki pokušaji u životu, tolika nadanja, tolike promašene prilike - čak i kada je bilo sve praktički rješeno. Toliko sam izmoren, iscrpljen, usamljen da ne znam više kamo bi gledao.

Molim vas samo jedno, prokletnici koji niste disali Nebo kao što ga ja dišem - ne pokušavajte me promijeniti jer ću se cijelim svojim srcem boriti za ljubav i za svoj komad neba, koliko god mi to srce ubijalo.

Uprkos svemu. Usprkos svom ovom "tolikom", koje će tu biti za mene cijelog života. Toliki ljudi u ljubavi, u onoj pravoj sreći, a ja u paklu ovog nesnosnog života bez ljubavi.. :(



These mist covered mountains
Are a home now for me
But my home is the lowlands
And always will be
Some day you'll return to
Your valleys and your farms
And you'll no longer burn
To be brothers in arms


...
Duša sam, doista, mala
Poput pijeska koji nestaje iz ruke,
ne možeš da me vidiš

Ali čuješ, ako doista govorim iz srca
Ja tebi to vjerujem

Iz istog lonca jela si kao ja -
iako nisi bila kraj mene.
Istu vodu pila si, iste suze ridala si,
iste rane krvi su ti zadale

Pouzdaj se u mene, ja tu sam uvijek.
Samo vjeruj mi..
Kao što ja vjerujem i imam nadu



Ružan san

Cijeli ovaj život
je samo ružan san
Jer sve što osjećam
i sve što gradim
je samo tužan dan

Život je samo prolaz
Život je samo san
No tko život ne živi
U snovima se doziva

Život je tijela poraz
To je stanica; bez imanja
Jer sve što posjeduješ
Pojest će prošlost zbivanja

Sada postoji, no sada i prolazi
Da bi duše svjetlog sunca
U njemu srcem živjele
No ne i duše koje znaju san
Njima je život nepotreban

Život je građen na snu
Zna onaj tko sve snažno diše
Da nebo je samo granica
Što dijeli Oca od sina




Žene koje me nisu voljele

Svjesne želje očekivanja
Tkale su svile od ženskih ruku
Koje dodirom pretvarale su
tuđe živote u okove

Na njima bile su utkane oble
Sasječene radosti možebitne
Što u temelju su popucale
Od drhtaja lahora, od nemoći
Njihove čežnje u staklima;
glatkom svijetu mira
su našle krv i blagostanje

Njima, plovile su želje
Njima, pristupale su žene
U pokrivačima lica, od boja
I vidjele su žene, vidjele su
što spoznati nisu umjele

Žene, bića svijeta što vodu nose
Ta strava svakog što sanja

Što zbunjivahu strance, i moć mjeseca

Njihove sreće u suncu smijeha
Vidjele su sve unesrećene ovce

Vukovi su plakali, uz tu moć
A noć, noć je stajala uz mene
Uz oprezne korake, uz nezamjetne sjene

Plakala je, i to ovu večer kao majka
Što proklinjat se nije stao
Moj mjesec, i moj vjetar
I žezlo što sijeklo je mene samog

Od još jedne žene
Od nemani duše - njene

Od jedne divne, krasne,
Ovih Riječi, zaboravne žene

Ja dragao sam srcem, uistinu,
sve te žene
No one nisu, pomazile,
ni voljele mene




Ženski rod od Sotone

Poznajem ja gnjide ljudi
što vražje oznake nose na duši
Bez oprosta, sa ponosom
To su bića, od žena

Plitke, neduboke
Izvore života su živjele
A hrana im je bila vlastita sreća
Vlastiti snovi -
u ponosu i neponiznosti

I onda uvjeravahu me
Kako ja kriv sam, kako sve oko mene
pogrešno je
Da ja moram srce da mijenjam,
da mi netko volio me

A zar onda ću da govorim,
ovom pjesmom; ovim snom?

I onda pitahu me,
ti gnjili izrodi
Kako da me one vole,
kada sam se ne mogu

A ja pitam, te mudre glave šljama
Da li na silu, one mogu voljeti
nekog tamo čovjeka, nečije srce
Ako ne - zašto bih ja mogao
što šljam sam na može

Ili, ako netko može biti tužan -
nije li logična stvar
da ga se može usrećiti?
Kako - pa mudra glava bi trebala
to znati, zar ne;
što srce traži

Nek se od mene gubi gamad Sotonska
Nek im glave završe u vodi
Jer ne vide, niti čuju

I ako Jedan, koji je rekao:

Matej 11 - 28 "Dođite k meni svi
koji ste izmoreni i opterećeni
i ja ću vas odmoriti.
29 Uzmite jaram moj na sebe,
učite se od mene jer sam krotka
i ponizna srca i naći ćete
spokoj dušama svojim.
30 Uistinu, jaram je moj sladak
i breme moje lako."

I ako taj jedan me može
voljeti takvog kakav jesam
Zar ne može, samo jedan
mali, primitivni, skrušeni
ženski stvor?

Ta kakvi to su ljudski stvorovi,
prepuni ponosa, a prazni,
potpuno prazni u srcima
U glavi je jedan britak prasak;
a iz glasa, od duše,
čuje se samo, potih glasak






Lice Božje

Oče, kroz Duha Svetoga
upoznali smo Onoga kojega si poslao
u Tvoje ime

Oče, sebe si nam otkrio

Oh, kako Žive su tvoje riječi
I one su vječne, jer sve
što tvoje je, vječno je

Daj nam da u Rajskom svijetu
spoznamo smisao Raja samog:
Da vidimo Božje lice
I gledamo ga, u vječnosti

Beskonačnu sreću
u vječnosti
Za sve vijeke vjekova kod Boga

Očuvaj nas, za život vječni
Za Život Života
Oče, molimo te





Nebeskoj majci

Moja majko, počuj me
i reci mi sada, čuju li se lađe
u snovima mojim kojim plove
nemiri i tuge u tvom krilu

Majko moja, uznesena
Pogledaj me, sa neba
I reci mi, jesu li sni
O paklu tako stvarni da peku
Oči od suza, i od jada




Gubitnik života

Poznajem jednog čovjeka
koji gubitnik života je
na zemlji, majci tijela njegvoga

Tijelo njegovo, tuga pojela je
Zemlja snažna, voljom satrla je
Neman koja vodi smrti

I suze zaposjele su čovjeka
Od krvi i mesa
Tako da on postao je čovjek suze
U oku zemaljskog života
U rijeci života od suza

Nije mogao da ima kao drugi,
vrednote i darove života
Pa progutala ga je
mjesečeva sjena, što likuje u noći
od njegove tuge, od njegove samoće,
od njegove nemoći

I nitko nikada, po Istini
tog čovjeka od živućih ljudi
ne upozna
Majčice, dobra majčice
U okrilje svoje me primi
i nedaj da nikada ovaj tvoj sin
Odraste, od sna za koji živi

Ženo čista, rajska majko
Moli, moli, u beskraju svjetla
da Božje lice i ja vidim

Majko moja,
Moja.. mama

- 04:54 - Komentari (6) - Isprintaj - #

19.09.2009., subota

Usamljenost

Kad pogledam unazad svoj život, vidim samo crnu rupu bez ljubavi.. a sve je tako brzo prošlo.
Čudno zaista nekima što to govorim, jer imam 25 godina. No ipak, govorim to. Žalosno, što to moram reći, ali tako je.

Tako se usamljeno osjećam.. Jedino što oduvijek želim u svojem životu je da volim, i da netko mene voli. Toliko izlazaka, toliko prilika, i toliko neuspjeha. Toliko razočaranja u životu. Toliko zapravo malo ženskih prijatelja imam. Toliko im malo prilazim.. jer me uvijek redovito odbijaju.. Toliko vjerovanja ljudima, toliko povreda, toliko nevjerojatnih situacija da ti se slama srce. Toliko nade.. i sve propadnu kao pijesak u rukama.

Danas su žene postale takve da je to nevjerojatno..
Kad sam jednoj curi rekao da želim ovakvu curu:

"Kakve je volim cure.. Nije mi toliko bitan karakter - u smislu da ona možda mora imati samopouzdanja.. to mi ni najmanje nije bitno kod cure. Mirne, skromne, osjećajne volim. Kažu da skromnost čini čovjeka; ja se slažem sa time. Kojoj ne smetam nikakav, bio sretan ili tužan, sa kojom mogu baš o svemu razgovarati. Iskreno, super je ako je ženska sexy i sve to. No prije svega želim zrelu i normalnu osobu.
Koja me neće voljeti samo ako sam nasmijan i dobro ispadnem u društvu, nego će me voljeti bezuvjeto bez obzira na sve; zato jer voli moju dušu i moju dobrotu. Eto - koja bude takva, takva je za mene."


Ovo mi je odgovorila:

"Hm normalna i zrela,moram ti reć iskreno da cure više nisu kao nekad..nemoj misliti samo da sam sada neka ženetina ali ono,ne sviđa mi se ponašanje cura danas..mislim da ćeš jako teško naći takvu curu,ali sve u svemu želim da što prije nađeš takvu curu :)"

Žalosno je što cure više nisu takve. A ako se ne vidi, znači da ni ne želi da se vidi. Čini se da je meni ipak suđeno da budem uvijek sam.. ne znam..kad pogledam svoj život, tako mi se čini.
I uvijek je nešto, čak i kada napokon upoznaš nekoga preko neta ili neznam kako: ili te se zaboravi, ili samno najednom nađe dečka, ili joj se ne sviđaš..


Život

Za nositelje nade,
ovaj život je često, samo ružna mrlja
Samo turobna planina,
u kojoj brat brata ne može pronaći

Rođeni smo svi da umremo
To je činjenica
I umiremo polako, čitav život

Pogotovo oni koji snove dišu,
koji Vjeruju u snove
Oni će umirati dok san ne dobiju
Čitav život trudimo se dobiti
ono za čime žudimo..

Rečeno je:
"Blago vama koji sada plačete: vi ćete se smijati!"
"Jao vama koji se sada smijete: jadikovat ćete i plakati!"
"Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti?
Nije više ni za što, nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze."

"Tko može shvatiti, neka shvati".

- 16:01 - Komentari (7) - Isprintaj - #

12.09.2009., subota

Neželjeno dijete

Tako mi je užasan sad osjećaj. Tuga, usamljenost.. a kod nikoga od ljudi koje znam ne osjećam da je tu zaista, kraj mene.. Takvi smo mi ljudi. Zaboravljamo, vječito zaboravljamo.. Na braću svoju. Ubijamo.. ubijamo jedni druge; ni ne znamo kad sve ubijamo..



Neželjeno dijete

Sive, žarko sive su mi rane
Bolesno ranjive te su misli

Kao da je umrlo u meni
srce koje tuče mi kroz dušu

Kao da su me ubili
dani što nebom prolaze

Ljudi što me nose,
ta zemlja Zla;
ne pitaju za mene, ne mare

Ubiti će me, ni ne znaju
Da ja već umirem
kao otrov u mojem dahu
umrtviti će se krv moja kao more

A toliko želim da živim,
toliko žudim da dišem

Ja sam malo,
neželjeno dijete..
- 23:17 - Komentari (3) - Isprintaj - #

07.09.2009., ponedjeljak

Abortus

Jeste li znali da ljudsko srce počinje kucati već 19 dana nakon začeća. Dok roditelji dakle još ni ne znaju, za novi život. Sa ovom informacijom, možda bi mnogi preispitali svoj moral. Zaista, tko počini abortus, ne počini ništa drugo - nego hladnokrvno ubije.

Treba postaviti pitanje, da li je važnije - da netko lagodnije živi, ili da netko uopće živi. Žalosno je što se u današnje vrijeme 'demokracije' promovira sloboda govora, koja drugome u isto vrijeme život oduzima.


Evo jedna pjesma tome u čast... gdje je tema i grižnja savjesti.


Alisa pakao

Alisa, nije li zastrašujuće?
Alisa, nisi li prestravljena?
Alisa, nije li prelijepo?
Živjeti život u strahu
Ne gledaj iza ugla
Mogao bi se tamo šuljati
Ispod kreveta noću
Opet si budna do zore

Alisa pakao, tvoja misao se počinje savijati
Alisa pakao, ne postaje li ti hladno?
Alisa pakao, izgledaš tužno
Alisa u paklu, što još možeš učiniti?

Alisa

Počinjem svoju vladavinu, život odvratan u tvojoj misli
Plačući, izgubila si lutku
Nije vrijedna kune

Alisa pakao, tvoja misao se počinje savijati
Alisa pakao, ne postaje li ti hladno?
Alisa pakao, što tražiš?
Alisa u paklu, brzo ću zatvoriti vrata

Sjedeći u kutu, gola si i sama
Nitko ne sluša tvoje strahove, ti si me stvorila

Alisa, nije li zastrašujuće?
Alisa, nisi li prestravljena?
UMOREN SAM KOD PORODA
Ubijam ovu zadnju scenu
Ti si u podrumu
Zatočena sa LUDOŠĆU

Alisa pakao, što si tražila?
Alisa pakao, kako zatvaram vrata
Alisa pakao, ovdje ćeš živjeti
Alisa pakao, Alisa živi u paklu



- 00:36 - Komentari (1) - Isprintaj - #

05.09.2009., subota

Snovima

Dobra ti večer
Strani čitatelju i čitateljice
što hranio si dušu moju pogledima

Večeras se rodilo u snovima mojim
djelo; da stvarno kao java bude
to doživih, dosanjah, kažem svima

Ovo mjesto je gdje ja živim
To je utočište srne kad ju lovac vreba
To je temelj, suha noćna žega
Od zdenca do nepca

Ovo je temelj sna,
što živjet će kroz vrijeme
Tu će blistati,
tamne sovine sjene..
- 23:50 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< prosinac, 2009  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Prosinac 2009 (2)
Studeni 2009 (2)
Rujan 2009 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

San o snu i stvarnosti.

Ovo je dnevnik jednog običnog sanjara, zanesenjaka u snovima; djeteta u duši.. Koji je gledao svijet iz svojih očiju.. duboko i daleko u svom snu, sakriven dobro od svijeta u kojem je bio stranac. Ovaj sanjar nikada ne stari. A svijet u kojem živi je njegova maćeha.

Ivan 14 - 7 Da ste upoznali mene, i Oca biste moga upoznali.

Ivan 12 - 24 Zaista, zaista, kažem vam: ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod.

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr