.. svima.. i sretnima.. i slomljenima kao ja.. i razdraganima ljubavlju i onima kojima ljubav fali.. I onima koji su u oskudici.. i onima koji imaju... Takav je ovo život.. kratko traje; tek danas shvatiš da je sve ovo jučer prošlo kao u svega nekoliko minuta.. i sve tako brzo, nezaustavljivo prolazi.. Trunemo, umiremo, to je naš put. Što nam drugo preostaje.. nego nadati se nebu? Matej 4-16 "narod što je sjedio u tmini svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu" Izaija 9 - 5Jer, dijete nam se rodilo, sina dobismo; na plećima mu je vlast. Ime mu je: Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni. 6Nadaleko vlast će mu se sterat' i miru neće biti kraja nad prijestoljem Davidovim, nad kraljevstvom njegovim: učvrstit će ga i utvrdit u pravu i pravednosti. |
Pozdrav svima. Evo opet pišem. Nekako se gubim sve više i više u zadnje vrijeme. Osjećam se kao da me vrijeme pregazilo. U ljubavi nemam i dalje sreće.. kao da mi ide još teže i još teže. 26 godina i nikad ne imati ozbiljnu vezu.. znate li koga, osim mene? Svi su mi koji su vidjeli pjesme rekli da su jako dobre.. a nekoliko njih i da ne znaju nikoga tko ne može naći ljubav poput mene, sa 26.. Znate li vi? |
Nova pjesma.. ne volim vikende.. podjsećaju me.. daju mi da razmišljam.. Raskrižja života Sreli se ljudi Na pola puta I put se rasijekao, u vremenu Nakon vremena Sve tu je, kako je i bilo oduvijek Bez ljudi, bez puta Samo prolaznost živa Puti su se sijeki, izlijevale su se rijeke, prolazilo je sve; samo raskrižja ostajala su Nakon vremena, nije više ničeg bilo Sve to tu je, kako je i bilo oduvijek |
Koji sam ja luzer, ne mogu vjerovati. Jednostavno ne mogu. Sad je 4:54 ujutro, a ja ovo pišem. Baš sam se iz vana vratio. Imam 26 godina, brdo ljudi su mi prijatelji, a jednostavno nikako ne mogu naći ono što jedino tražim - curu, ljubav. :( Godinama to tražim. Ne znam više što da radim. Nikad nisam bio u ozbiljnoj vezi, užasno sam usamljen. Tako sam usamljen, tužan i utučen. Toliko jako trebam ljubav a nje nema.. pa ne mogu više ovako. Vani curama ne mogu prilaziti, jednostavno ne mogu, takva je užasna, OGROMNA kočnica u meni. A 26 mi je godina.. ne znam, ne znam više kako dalje. Najradije bi da me nema, mrzim ovaj svoj prokleti život, mrzim što sam se rodio kad je sve ovako ružno i prokleto, mrzim sve, jer sve mogu imati, i imam sve, no jedno nemam, a to jedino želim. Pa kad ću ja pronaći svoju ljubav. Pa KAKO ću ju pronaći. Toliko ljudi upoznatih preko neta, toliko izlazaka, već godinama; a ja ne mogu pristupati normalno nepoznatim curama, zbog te kočnice, koju nitko ne razumije, nego ju svi osuđuju kao da ja mogu upravljati njome. A ne mogu, ne mogu kako bih htio, te svoje emocije kontrolirati - KUNEM vam se Nebom za koje živim. Toliko tužnih pjesama sam napisao.. sve će to, propasti jednom zauvijek, nitko ih nikada neće vidjeti, kao i ovaj prokleti usamljeni život. Tolike sretne ljude danas vidim vani (ponovno), sa svojim sretnim licima, u zagrljaju sa osobom koju vole. A ja to nikada ne mogu imati; ma mogu pitati neku curu nešto, pa kad mi odgovori dalje ne znam, i depresija mi sruši svu nadu. Toliki pokušaji u životu, tolika nadanja, tolike promašene prilike - čak i kada je bilo sve praktički rješeno. Toliko sam izmoren, iscrpljen, usamljen da ne znam više kamo bi gledao. Molim vas samo jedno, prokletnici koji niste disali Nebo kao što ga ja dišem - ne pokušavajte me promijeniti jer ću se cijelim svojim srcem boriti za ljubav i za svoj komad neba, koliko god mi to srce ubijalo. Uprkos svemu. Usprkos svom ovom "tolikom", koje će tu biti za mene cijelog života. Toliki ljudi u ljubavi, u onoj pravoj sreći, a ja u paklu ovog nesnosnog života bez ljubavi.. :( These mist covered mountains Are a home now for me But my home is the lowlands And always will be Some day you'll return to Your valleys and your farms And you'll no longer burn To be brothers in arms ... Duša sam, doista, mala Poput pijeska koji nestaje iz ruke, ne možeš da me vidiš Ali čuješ, ako doista govorim iz srca Ja tebi to vjerujem Iz istog lonca jela si kao ja - iako nisi bila kraj mene. Istu vodu pila si, iste suze ridala si, iste rane krvi su ti zadale Pouzdaj se u mene, ja tu sam uvijek. Samo vjeruj mi.. Kao što ja vjerujem i imam nadu Ružan san Cijeli ovaj život je samo ružan san Jer sve što osjećam i sve što gradim je samo tužan dan Život je samo prolaz Život je samo san No tko život ne živi U snovima se doziva Život je tijela poraz To je stanica; bez imanja Jer sve što posjeduješ Pojest će prošlost zbivanja Sada postoji, no sada i prolazi Da bi duše svjetlog sunca U njemu srcem živjele No ne i duše koje znaju san Njima je život nepotreban Život je građen na snu Zna onaj tko sve snažno diše Da nebo je samo granica Što dijeli Oca od sina Žene koje me nisu voljele Svjesne želje očekivanja Tkale su svile od ženskih ruku Koje dodirom pretvarale su tuđe živote u okove Na njima bile su utkane oble Sasječene radosti možebitne Što u temelju su popucale Od drhtaja lahora, od nemoći Njihove čežnje u staklima; glatkom svijetu mira su našle krv i blagostanje Njima, plovile su želje Njima, pristupale su žene U pokrivačima lica, od boja I vidjele su žene, vidjele su što spoznati nisu umjele Žene, bića svijeta što vodu nose Ta strava svakog što sanja Što zbunjivahu strance, i moć mjeseca Njihove sreće u suncu smijeha Vidjele su sve unesrećene ovce Vukovi su plakali, uz tu moć A noć, noć je stajala uz mene Uz oprezne korake, uz nezamjetne sjene Plakala je, i to ovu večer kao majka Što proklinjat se nije stao Moj mjesec, i moj vjetar I žezlo što sijeklo je mene samog Od još jedne žene Od nemani duše - njene Od jedne divne, krasne, Ovih Riječi, zaboravne žene Ja dragao sam srcem, uistinu, sve te žene No one nisu, pomazile, ni voljele mene Ženski rod od Sotone Poznajem ja gnjide ljudi što vražje oznake nose na duši Bez oprosta, sa ponosom To su bića, od žena Plitke, neduboke Izvore života su živjele A hrana im je bila vlastita sreća Vlastiti snovi - u ponosu i neponiznosti I onda uvjeravahu me Kako ja kriv sam, kako sve oko mene pogrešno je Da ja moram srce da mijenjam, da mi netko volio me A zar onda ću da govorim, ovom pjesmom; ovim snom? I onda pitahu me, ti gnjili izrodi Kako da me one vole, kada sam se ne mogu A ja pitam, te mudre glave šljama Da li na silu, one mogu voljeti nekog tamo čovjeka, nečije srce Ako ne - zašto bih ja mogao što šljam sam na može Ili, ako netko može biti tužan - nije li logična stvar da ga se može usrećiti? Kako - pa mudra glava bi trebala to znati, zar ne; što srce traži Nek se od mene gubi gamad Sotonska Nek im glave završe u vodi Jer ne vide, niti čuju I ako Jedan, koji je rekao: Matej 11 - 28 "Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. 29 Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. 30 Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako." I ako taj jedan me može voljeti takvog kakav jesam Zar ne može, samo jedan mali, primitivni, skrušeni ženski stvor? Ta kakvi to su ljudski stvorovi, prepuni ponosa, a prazni, potpuno prazni u srcima U glavi je jedan britak prasak; a iz glasa, od duše, čuje se samo, potih glasak Lice Božje Oče, kroz Duha Svetoga upoznali smo Onoga kojega si poslao u Tvoje ime Oče, sebe si nam otkrio Oh, kako Žive su tvoje riječi I one su vječne, jer sve što tvoje je, vječno je Daj nam da u Rajskom svijetu spoznamo smisao Raja samog: Da vidimo Božje lice I gledamo ga, u vječnosti Beskonačnu sreću u vječnosti Za sve vijeke vjekova kod Boga Očuvaj nas, za život vječni Za Život Života Oče, molimo te Nebeskoj majci Moja majko, počuj me i reci mi sada, čuju li se lađe u snovima mojim kojim plove nemiri i tuge u tvom krilu Majko moja, uznesena Pogledaj me, sa neba I reci mi, jesu li sni O paklu tako stvarni da peku Oči od suza, i od jada Gubitnik života Poznajem jednog čovjeka koji gubitnik života je na zemlji, majci tijela njegvoga Tijelo njegovo, tuga pojela je Zemlja snažna, voljom satrla je Neman koja vodi smrti I suze zaposjele su čovjeka Od krvi i mesa Tako da on postao je čovjek suze U oku zemaljskog života U rijeci života od suza Nije mogao da ima kao drugi, vrednote i darove života Pa progutala ga je mjesečeva sjena, što likuje u noći od njegove tuge, od njegove samoće, od njegove nemoći I nitko nikada, po Istini tog čovjeka od živućih ljudi ne upozna Majčice, dobra majčice U okrilje svoje me primi i nedaj da nikada ovaj tvoj sin Odraste, od sna za koji živi Ženo čista, rajska majko Moli, moli, u beskraju svjetla da Božje lice i ja vidim Majko moja, Moja.. mama |
Kad pogledam unazad svoj život, vidim samo crnu rupu bez ljubavi.. a sve je tako brzo prošlo. Čudno zaista nekima što to govorim, jer imam 25 godina. No ipak, govorim to. Žalosno, što to moram reći, ali tako je. Tako se usamljeno osjećam.. Jedino što oduvijek želim u svojem životu je da volim, i da netko mene voli. Toliko izlazaka, toliko prilika, i toliko neuspjeha. Toliko razočaranja u životu. Toliko zapravo malo ženskih prijatelja imam. Toliko im malo prilazim.. jer me uvijek redovito odbijaju.. Toliko vjerovanja ljudima, toliko povreda, toliko nevjerojatnih situacija da ti se slama srce. Toliko nade.. i sve propadnu kao pijesak u rukama. Danas su žene postale takve da je to nevjerojatno.. Kad sam jednoj curi rekao da želim ovakvu curu: "Kakve je volim cure.. Nije mi toliko bitan karakter - u smislu da ona možda mora imati samopouzdanja.. to mi ni najmanje nije bitno kod cure. Mirne, skromne, osjećajne volim. Kažu da skromnost čini čovjeka; ja se slažem sa time. Kojoj ne smetam nikakav, bio sretan ili tužan, sa kojom mogu baš o svemu razgovarati. Iskreno, super je ako je ženska sexy i sve to. No prije svega želim zrelu i normalnu osobu. Koja me neće voljeti samo ako sam nasmijan i dobro ispadnem u društvu, nego će me voljeti bezuvjeto bez obzira na sve; zato jer voli moju dušu i moju dobrotu. Eto - koja bude takva, takva je za mene." Ovo mi je odgovorila: "Hm normalna i zrela,moram ti reć iskreno da cure više nisu kao nekad..nemoj misliti samo da sam sada neka ženetina ali ono,ne sviđa mi se ponašanje cura danas..mislim da ćeš jako teško naći takvu curu,ali sve u svemu želim da što prije nađeš takvu curu :)" Žalosno je što cure više nisu takve. A ako se ne vidi, znači da ni ne želi da se vidi. Čini se da je meni ipak suđeno da budem uvijek sam.. ne znam..kad pogledam svoj život, tako mi se čini. I uvijek je nešto, čak i kada napokon upoznaš nekoga preko neta ili neznam kako: ili te se zaboravi, ili samno najednom nađe dečka, ili joj se ne sviđaš.. Život Za nositelje nade, ovaj život je često, samo ružna mrlja Samo turobna planina, u kojoj brat brata ne može pronaći Rođeni smo svi da umremo To je činjenica I umiremo polako, čitav život Pogotovo oni koji snove dišu, koji Vjeruju u snove Oni će umirati dok san ne dobiju Čitav život trudimo se dobiti ono za čime žudimo.. Rečeno je: "Blago vama koji sada plačete: vi ćete se smijati!" "Jao vama koji se sada smijete: jadikovat ćete i plakati!" "Vi ste sol zemlje. Ali ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Nije više ni za što, nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze." "Tko može shvatiti, neka shvati". |
Tako mi je užasan sad osjećaj. Tuga, usamljenost.. a kod nikoga od ljudi koje znam ne osjećam da je tu zaista, kraj mene.. Takvi smo mi ljudi. Zaboravljamo, vječito zaboravljamo.. Na braću svoju. Ubijamo.. ubijamo jedni druge; ni ne znamo kad sve ubijamo.. Neželjeno dijete Sive, žarko sive su mi rane Bolesno ranjive te su misli Kao da je umrlo u meni srce koje tuče mi kroz dušu Kao da su me ubili dani što nebom prolaze Ljudi što me nose, ta zemlja Zla; ne pitaju za mene, ne mare Ubiti će me, ni ne znaju Da ja već umirem kao otrov u mojem dahu umrtviti će se krv moja kao more A toliko želim da živim, toliko žudim da dišem Ja sam malo, neželjeno dijete.. |
Jeste li znali da ljudsko srce počinje kucati već 19 dana nakon začeća. Dok roditelji dakle još ni ne znaju, za novi život. Sa ovom informacijom, možda bi mnogi preispitali svoj moral. Zaista, tko počini abortus, ne počini ništa drugo - nego hladnokrvno ubije. Treba postaviti pitanje, da li je važnije - da netko lagodnije živi, ili da netko uopće živi. Žalosno je što se u današnje vrijeme 'demokracije' promovira sloboda govora, koja drugome u isto vrijeme život oduzima. Evo jedna pjesma tome u čast... gdje je tema i grižnja savjesti. Alisa pakao Alisa, nije li zastrašujuće? Alisa, nisi li prestravljena? Alisa, nije li prelijepo? Živjeti život u strahu Ne gledaj iza ugla Mogao bi se tamo šuljati Ispod kreveta noću Opet si budna do zore Alisa pakao, tvoja misao se počinje savijati Alisa pakao, ne postaje li ti hladno? Alisa pakao, izgledaš tužno Alisa u paklu, što još možeš učiniti? Alisa Počinjem svoju vladavinu, život odvratan u tvojoj misli Plačući, izgubila si lutku Nije vrijedna kune Alisa pakao, tvoja misao se počinje savijati Alisa pakao, ne postaje li ti hladno? Alisa pakao, što tražiš? Alisa u paklu, brzo ću zatvoriti vrata Sjedeći u kutu, gola si i sama Nitko ne sluša tvoje strahove, ti si me stvorila Alisa, nije li zastrašujuće? Alisa, nisi li prestravljena? UMOREN SAM KOD PORODA Ubijam ovu zadnju scenu Ti si u podrumu Zatočena sa LUDOŠĆU Alisa pakao, što si tražila? Alisa pakao, kako zatvaram vrata Alisa pakao, ovdje ćeš živjeti Alisa pakao, Alisa živi u paklu |
Dobra ti večer Strani čitatelju i čitateljice što hranio si dušu moju pogledima Večeras se rodilo u snovima mojim djelo; da stvarno kao java bude to doživih, dosanjah, kažem svima Ovo mjesto je gdje ja živim To je utočište srne kad ju lovac vreba To je temelj, suha noćna žega Od zdenca do nepca Ovo je temelj sna, što živjet će kroz vrijeme Tu će blistati, tamne sovine sjene.. |
< | prosinac, 2009 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv